|
|
|
Obred iscjeljenja: povući „ruke čežnje“ i vježbati se odricanja: Kada smo dobili premalo pažnje,
brige i pravičnosti „Prihvatiti život od svojih
roditelja i odreći se propuštenog“ Ako je moguće, postavimo svoju stolicu tako da su leđa okrenuta
velikom prozoru, kroz kojega je moguć pogled u prirodu. Ispred te stolice postavimo još dvije stolice, na kojima fiktivno sjede
naši roditelji, nama okrenuti. Dok sjedimo na svojoj stolici, možemo odrediti odgovorajuću
udaljenost prema stolicama roditelja. Tko želi, može na stolicu od roditelja
staviti neki simbol ili fotografiju, da bi se lakše doživjela njihova
prisutnost i olakšao kontakt. Sjedeći na svojoj stolici otvorenih dlanova prema našim roditeljima,
prihvaćamo od njih život i sve drugo, što smo kao neophodno,
lijepo i vrijedno od njih primili: „Dragi roditelji (dragi oče, draga majko), vi ste
mi dali život, bez vas i vašeg odnosa ne bi me bilo. Prihvaćam od vas svoje tijelo i svoj život
svjesno kao jednu cjelinu! I sve što ste mi dali u vrijeme moga djetinjstva i
mladosti: hranu i odjeću, stan, svu pažnju duhovne i materijalne naravi
… sve što ste mi dali i što mi je bilo potrebno da odrastem i postanem samostalna,
svjesno prihvaćam od vas.. A onda osjećam u kojem segmentu su moje ruke ostale prazne u odnosu
na moje roditelje: Što mi je nedostajalo od pažnje i simpatije, duhovne i materijalne
pomoći, poštivanja i vrednovanja? Priznajem svoja razočaranja i eventualne nepravde, koje sam
osjećala u vezi svoje braće/sestara. Ovim putem se odričem svega, što nije došlo od
vas, te sva stara razočaranja ostavljam u prošlosti. Ali sve ono, što sam dobila od vas dvoje, svjesno
prihvaćam i poštivam kao dio mog života, i iz toga stvaram nešto značajno
i punovrijedno – vama u čast.“ Izgovaranjem ovih riječi povlačim obje ispružene ruke natrag i
stavljam jednu na trbuh, a drugu na prsa, kao da nešto želim uzeti u svoje
tijelo. Ako znamo dosta toga o problematičnom I bolnom djetinjstvu svojih
roditelja, možemo nadodati: „Danas sam svjesna toga, da ono što sam od vas
očekivala ili nisam dobila, ni vi sami niste dobili.“ Ili eventualno: Danas sam svjesna toga, da ste toliko bili zaokupljeni
svojim opterećenjima iz djetinjsva i toliko bili blokirani, da me niste
mogli niti realizirati (da sam vam više bila teret, nego radost). Tada okrećemo svoju stolicu prema prozoru i gledamo vani u
prirodu. Ukoliko prozor ne nudi pogled u prirodu, zamislimo si
prelijepu prirodu tamo vani. Kasnije možemo potražiti jedno mjesto u prirodi
i ponoviti ovaj dio obreda još jednom na orvorenom. Ja nisam samo dijete svojih roditelja. Velika Majka
Priroda je stvorila cijeli svaj život, hrani ga i daje mu zrak za disanje. Osjećam se povezano s velikom životnom zajednicom
Majke Zemlje. Moguća formulacija za religiozne ljude: Ja nisam samo dijete svojih roditelja. Ja sam željeno
dijete Izvora Života zvanog Bog. Bog gleda na meine s ljubavlju i nježnošću. Od
Njega sam sveobuhvatno I bezuvjetno prihvaćena. On me prihvaća u potpunosti, moje JA, i poklanja
mi svijest o vlastitoj časti i pravu na postojanje – neovisno o
viđenju i osudama drugih ljudi, neovisno i o tome, što značim
svojim roditeljima. Bog mi je kroz veoma dugi razvoj univerzuma i života na
ovoj zemlji omogućio postojanje, bivstvo. Kroz Majku Zemlju , koja je dala cijeli život u punini,
On mi je poklonio MOJ život. Stoga se osjećam povezano s velikom životnom zajednicom
na ovoj Zemlji. Jas am dijete Božje I dijete Majke Zemlje i smijem se duhovno
i duševno razvijati I na svaki način odrasti: da bi neovisno i odgovorno
organizirala svoj život – sjedinjena s velikom životnom zajednicom. Ja sam dijete Majke Zemlje i svjesna sam svoje originalnosti
i posebnosti. Ja sam čudo prirode: niti jedan čovjek me ne
poznaje potpuno. Cijeli život radim na tome, da sebe što bolje upoznam i
razumijem, da prepoznam i razvijem svoje tjelesne, duhovne i duševne
snage i mogućnosti. U svojoj originalnosti se smijem razlikovati od drugih
ljudi, također i od svojih roditelja. I stoga nije potrebno da me moji roditelji uvijek
razumiju. Razlog moga postojanja i moje blagostanje ne ovise o
razmišljanju i odlukama mojih roditelja. Ali tako ni ja ne trebam uvijek razumjeti svoje
roditelje – unatoč tome, ja ih poštivam kao svoj izvor života, koji od
njih prihvaćam, a njima poklanjam mjesto u svom srcu. Dragi roditelji, vi ste iza mene, kroz vas sam došla na
svijet. Ono što sam od vas dobila smije se dalje prenositi na moj brak, na
moju obitelj, na druge ljude i na dobro i blaagoslov velike životne zajednice
na Zemlji – s ljudima, životinjama, biljkama, prirodnim elementima .... Želim naći (ili sam već našla) svoje mjesto u
ovoj velikoj životnoj zajednici na Zemlji; i želim razviti svoju originalnost
i služiti životu na ovoj Zemlji. Zatvaram oči, dišem duboko i osjećam svoju povezanost s velikom
životnom zajednicom na Zemlji. Rastežem ruke i noge i ustajem. Manfred hanglberger (www.hanglberger-manfred.de) Prevela: Paula Marcinko
|
|
|
|
Veza za dijeljenje: https://hanglberger-manfred.de/therapeutische-uebung-lebensannahme-und-verzicht.htm |
