|
Link: https://hanglberger-manfred.de/dialog-mit-dem-inneren-kind-kroatisch.htm |
|
Dijalog s „unutarnjim djetetom“
Nekada je za naše duhovno stanje potrebno njegovati dijalog s “unutarnjim djetetom”, dakle dijalog između svoga sadšnjega JA I dječjega JA. Taj dijalog je jako važan, ako smo u djetinjstvu imali neka iskustva iz kojih su proizišli osjećaji, koje smo onda potisnuli (npr. bolni gubitak, duboko razočaranje, tjelesna ili duševna povreda, udarci sudbine …)
Ti zatomljeni osjećaji mogu u sadašnjosti naglo i nekontrolirano izbiti, te izazvati agresiju, osjećaj inferiornosti i depresije; osim toga ti osjećaji mogu jako opteretiti našu komunikaciju s drugima.
Dijalog s „unutranjim djetetom“ dovodi do razumijevanja osjećaja i reakcija, s kojima se do tada nismo mogli identificirati i koje smo doživljavali kao zbunjujuće i opterećujuće – dakle učimo to razumjeti i pripisati nekim zatomljenim ili zaboravljenim događajima iz svoga djetinjstva ili mladosti.
Ukoliko osjećamo neku tugu ili bijes
iz prošlosti i razumijemo otkuda dolaze, tada smo u mogućnosti dozvoliti osjećajima da djeluju i - našu prošlost integrirati u našu sadašnju svijest. Kroz taj proces se naši
osjećaji smiruju, ne izbijaju više nekontrolirano, a mi nalazimo mir s
našom prošlošću, a samim time i mir u nama samima. Kroz to možemo
otkriti I pozitivne energije iz našeg djetinjstva i dati im prostora. Kako dakle
funkcionira taj dijalog s „unutarnjim djetetom“? Udobno se smjestimo;
sjednimo udobno I naslonimo se, te obje ruke stavimo na trbuh; jer tamo je
emocionalno pohranjeno naše djetinjstvo Dišimo opušteno i
sačekajmo na novi udisaj. Sa svakim izdisajem tijelo postaje teže I
opuštenije. Mišići u rukama i nogama i u cijelom tijelu se opuštaju. Ruke na trbuhu
simboliziraju zaštitu, i u tom prostoru pokušavamo doživjeti svoje
dječje JA. Naše ruke pozivaju „unutarnje dijete“ u nama da se otvori i
da se ohrabri biti tu i pokazati se. Obje ruke zrače suosjećanje, ljubav
i poštivanje prema „unutarnjem djetetu“. Tada se obraćamo
„unutarnjem djetetu“ kao nekoj osobi koja u nama živi, slijedećim
riječima: „Malena (maleni) (vlastito ime) , smiješ biti tu u
meni. Pokušavam u sebi osjetiti tebe i tvoje osjećaje“ Putiti vremenu da bi
se osjetilo to „unutarnje dijete“, da bi se osjetili osjećaji kojesmo
kao djeca potiskivali, ali koji su tu negdje u našem tijelu i u našoj
podsvijesti. „Malena
(maleni)(Ime), možeš iskazati svoje osjećaje u cijelom mom tijelu. Osjećam s
tobom, bilo da je to tuga ili strah, čežnja ili očaj, bijes ili
krivnja…. Ako su to tvoje
neisplakane suze, želim ih s tobom isplakati. Suosjećam s
tobom; potpuno sam s tobom povezan/a i dajem tvojim osjećajima prostora
u svome tijelu – čak I ako me potpuno preplave. Želim vidjeti što
si sve žrtvovala i gdje si uzalud davala ljubav, što si sve doživjela -
usamljenost, očekivanja od strane roditelja, tugu, bol, očaj ….
Neka moje tijelo posluži tvojim zatomljenim osjećajima, da izbiju na
površinu. Nakon nekog vremena: (Ispričaj o svojoj naobrazbi, o poslovnoj karijeri, ev. o svojoj
obitelji i brizi za djecu, o socijalnom angažmanu ….) „Sada se
želim uvjeriti da ti je tu u meni dobro. Stoga ću
ubuduće češće biti s tobom u kontaktu i brinuti se o tvojim
osjećajima. I kao odrasla osoba
ću te u sebi štititi i tješiti. Zauvijek pripadaš
meni. Prihvaćam te kao neodvojivi dio mog života. I sada, pokušajmo
živjeti zajedno , te zajednički i hrabro rješavati kako probleme, tako i
lijepe stvari u životu“. .“ Nakon nekog vremena
ispružimo ruke i noge, osjetimo vlastito disanje, osjetimo mjesto na kojem
sjedimo, kuglu zemaljsku na kojoj stoji kuća, osjetimo nebo i univerzum
iznad sebe, ustanimo i osjetimo veličinu i čvrstinu vlastitoga
tijela i podsjetimo se koji je danas datum i što još danas trebamo učiniti. Kod kojih je problema
važan dijalog s „unutarnjim djetetom - ako smo u
djetinjstvu izgubili jednog od roditelja ili neku nama važnu osobu - ako smo u
djetinjstvu često ostavljani sami sebi ili ako nismo bili viđeni - ako smo kao djeca
bili ponižavani, kažnjavani ili seksualno iskorištavani - ako smo kao
djeca patili zbog svađe među roditeljima ili ako je jedan od
roditelja bio ovisnik - ako smo
jednome od roditelja uvijek željeli pomoći i pri tome žrtvovali svoje
vlastito djetinjstvo - ako smo
stalno morali biti poslušni I pri tome ekstremno potiskivali svoje vlastite
misli i volju „Dijalog s
unutarnjim djetetom“ ne rješava sve naše psihičke probleme:
Što je to „sistemsko
opterećenje”? Radi se o
opterećenjima koja su nam nametnuta preko naše duhovne povezanosti s
našim precima, a prije svega s teškim sudbinama naših roditelja i
praroditelja (rjeđe s ostalom rodbinom). Kroz ovu duhovnu povezanost
možemo nesvjesno preuzeti zatomljene osjećaje svojih predaka.
Budući te osjećaje ne možemo pripisati nekim događajima ili
našoj osobnoj biografiji, ti se osjećaji manifestiraju kao vrlo
zbunjujući I opterećujući. K tome
iz moje knjige „Rođenje moga JA“ „Da bi sebe
oslobodili od takvih duhovnih opterećenja, potrebno se naučiti
razlikovati od roditelja, odnosno osoba s kojima smo se nesvjesno
duhovno identificirali. To nam može uspjeti kroz različite metode
spoznavanja samog sebe na tjelesnom I duhovnom nivou, kao npr. autogeni
trening i sl., a također i razmatrajući život onih, s kojima smo se
identificirali. Ta identifikacija može npr. značiti, da se
pozabavimo njihovom životnom pričom, saznamo sve o njihovom djetinjstvu,
mladosti, zdravstvenim, društvenim i ekonomskim uvjetima u kojima su živjeli.
Ali nisu samo dovoljni ti vanjski faktori, nego i osjaćaji, koji su te
situacije u to vrijeme pratili. Svjesno
suosjećanje s tom osobom razbija identifikaciju s istom i stvara razliku
između TI i JA, te sprječava nesvjesnu ili svjesnu potrebu da
za njega (nju) nadoknadimo ili riješimo neiživljeni život ili neriješene
životne konflikte. Ali rođenju
svoga JA ne vodi samo razlikovanje od svojih predaka. Druga, fundamentalna
pretpostavka za to jest, osobi s kojom smo se identificirali – dozvoliti
pripadnost: svijetu, familijarnom sistemu, sebi samome, dakle poštivati je u
samom njenom postojanju. To se događa, ukoliko toj osobi damo u nama
samima dovoljno prostora, ali ne u vidu prezira ili zaborava, također ne
u vidu nadmoći nad mojim osjećajima i mojom voljom.“ Daljnji
uzroci u odlomku III.7.: Prevela: Paula Marcinko Link: https://hanglberger-manfred.de/dialog-mit-dem-inneren-kind-kroatisch.htm
|
|
Veza za dijeljenje: https://hanglberger-manfred.de/inneres-kind-dialog.htm
|
