Prihvatiti život od svojih roditelja i odreći se propuštenog

Veza za dijeljenje: https://hanglberger-manfred.de/kr-leben-annehmen-und-auf-vermisstes-verzichten.htm

Iscjeljujuće vježbe za duševne rane iz djetinjstva

Najčešće duševne rane mogu nastati kroz iskustva iz djetinjstva i mladosti , a kroz roditelje.

Shodno tome se govori o tri različita uzroka tih duševnih rana, koje uvjetuju tri različita obreda iscjeljenja

Tri različita uzroka duševnih rana:

1. Jer smo od roditelja dobili premalo pažnje, premalo blizine i brige: neutažena duševna glad)

Obred iscjeljenja:
Prihvatiti život od svojih roditelja i odreći se propuštenog (vidi dole)

2. Jer smo od roditelja bili povrijeđeni, poniženi i kažnjavani
(Nezdrava blizina: nepoštivanje granica : duševne rane)

Obred iscjeljenja:
Prihvatiti život od svojih roditelja i naučiti se zaštititi

3. Jer smo od strane roditelja ugurani u neprimjerenu ulogu „pomoćnika“ ili ako smo tom ulogom bili preopterećeni
(Pretjerana blizina: Gubitak djetinjstva i faze odrastanja: prerano odrastanje

Obred iscjeljenja:
Prihvatiti život od svojih roditelja i odreći se uloge „pomoćnika“

Neki ljudi ne pate od samo jedng od navedenih uzroka duševne boli, nego čak od dva ili sva tri uzroka. Shodno tome se trebaju prilagoditi i obredi iscjeljenja, ili se kombinirati ili se sprovoditi jedan za drugim.

Kako Indijanci vide problem i kako se s njime nose:
„Jedan Indijanski iscjeljitelj ….“ Za nas je to kao zakon prirode:… roditelji posiju duševnu ranu: To je rana, koja meni kao kćeri ili sinu služi za iscjeljenje. Moja je životna zadaća,tu ranu izliječiti .
Pri tome se ne traže krivci ili se nekome predbacuje da je zakazao. Traži se odgovornost za vlastiti život. Mentalitetu žrtve tu više nema mjesta.
… „Čime možemo utjecati na to da ne budemo više žrtve, nego da sami preuzmemo odgovornost za svoj život?“
Izvor: Linda Jarosch, „Volim ženu, koja jesam“; Str. 109):

„Prihvatiti život od svojih roditelja i odreći se propuštenog“

Obred iscjeljenja: povući „ruke čežnje“ i vježbati se odricanja:

Kada smo dobili premalo pažnje, brige i pravičnosti

Slijedeći „obred odricanja“ sastoji se od šest elemenata:

1. Prihvaćanje života od svojih roditelja

2. Vježbanje odricanja

3. Prihvaćanje života od „majke prirode“
(za vjernike je Bog izvor života)

4. Povezanost s velikom životnom zajednicom u prirodi

5. Otkrivanje i prihvaćanje vlastite originalnosti

6. Odgovornost naspram velike zajednice u prirodi
Pronaći sebe i svoje mjesto u svijetu

Ako je moguće, postavimo svoju stolicu tako da su leđa okrenuta velikom prozoru, kroz kojega je moguć pogled u prirodu.

Ispred te stolice postavimo još dvije stolice, na kojima fiktivno sjede naši roditelji, nama okrenuti.

Dok sjedimo na svojoj stolici, možemo odrediti odgovorajuću udaljenost prema stolicama roditelja. Tko želi, može na stolicu od roditelja staviti neki simbol ili fotografiju, da bi se lakše doživjela njihova prisutnost i olakšao kontakt.
Ukoliko je ponašanje roditelja bilo dosta različito jedno od drugoga, potrebno je ovaj obred napraviti odvojeno za majku i odvojeno za oca. Katkada je dovoljno napraviti ovaj obred samo za roditelja, kojega smo doživjeli problematičnim.

1. Prihvaćanje života od svojih roditelja

Sjedeći na svojoj stolici otvorenih dlanova prema našim roditeljima, prihvaćamo od njih život i sve drugo, što smo kao neophodno, lijepo i vrijedno od njih primili:

„Dragi roditelji (dragi oče, draga majko), vi ste mi dali život, bez vas i vašeg odnosa ne bi me bilo.

Prihvaćam od vas svoje tijelo i svoj život svjesno kao jednu cjelinu!

I sve što ste mi dali u vrijeme moga djetinjstva i mladosti: hranu i odjeću, stan, svu pažnju duhovne i materijalne naravi … sve što ste mi dali i što mi je bilo potrebno da odrastem i postanem samostalna, svjesno prihvaćam od vas..

2. Vježbanje odricanja

A onda osjećam u kojem segmentu su moje ruke ostale prazne u odnosu na moje roditelje:

Što mi je nedostajalo od pažnje i simpatije, duhovne i materijalne pomoći, poštivanja i vrednovanja?

Priznajem svoja razočaranja i eventualne nepravde, koje sam osjećala u vezi svoje braće/sestara.

Ovim putem se odričem svega, što nije došlo od vas, te sva stara razočaranja ostavljam u prošlosti.

Ali sve ono, što sam dobila od vas dvoje, svjesno prihvaćam i poštivam kao dio mog života, i iz toga stvaram nešto značajno i punovrijedno – vama u čast.“

Izgovaranjem ovih riječi povlačim obje ispružene ruke natrag i stavljam jednu na trbuh, a drugu na prsa, kao da nešto želim uzeti u svoje tijelo.

Ako znamo dosta toga o problematičnom I bolnom djetinjstvu svojih roditelja, možemo nadodati:

„Danas sam svjesna toga, da ono što sam od vas očekivala ili nisam dobila, ni vi sami niste dobili.“

Ili eventualno:

Danas sam svjesna toga, da ste toliko bili zaokupljeni svojim opterećenjima iz djetinjsva i toliko bili blokirani, da me niste mogli niti realizirati (da sam vam više bila teret, nego radost).

3. Prihvaćanje života od „majke prirode“
(za vjernike je Bog izvor života)

4. Povezanost s velikom životnom zajednicom u prirodi

Tada okrećemo svoju stolicu prema prozoru i gledamo vani u prirodu. Ukoliko prozor ne nudi pogled u prirodu, zamislimo si prelijepu prirodu tamo vani. Kasnije možemo potražiti jedno mjesto u prirodi i ponoviti ovaj dio obreda još jednom na orvorenom.

Ja nisam samo dijete svojih roditelja. Velika Majka Priroda je stvorila cijeli svaj život, hrani ga i daje mu zrak za disanje.

Osjećam se povezano s velikom životnom zajednicom Majke Zemlje.

Moguća formulacija za religiozne ljude:

Ja nisam samo dijete svojih roditelja. Ja sam željeno dijete Izvora Života zvanog Bog.

Bog gleda na meine s ljubavlju i nježnošću. Od Njega sam sveobuhvatno I bezuvjetno prihvaćena.

On me prihvaća u potpunosti, moje JA, i poklanja mi svijest o vlastitoj časti i pravu na postojanje – neovisno o viđenju i osudama drugih ljudi, neovisno i o tome, što značim svojim roditeljima.

Bog mi je kroz veoma dugi razvoj univerzuma i života na ovoj zemlji omogućio postojanje, bivstvo.

Kroz Majku Zemlju , koja je dala cijeli život u punini, On mi je poklonio MOJ život.

Stoga se osjećam povezano s velikom životnom zajednicom na ovoj Zemlji. Jas am dijete Božje I dijete Majke Zemlje i smijem se duhovno i duševno razvijati I na svaki način odrasti: da bi neovisno i odgovorno organizirala svoj život – sjedinjena s velikom životnom zajednicom.

5. Otkrivanje i prihvaćanje vlastite originalnosti

Ja sam dijete Majke Zemlje i svjesna sam svoje originalnosti i posebnosti.

Ja sam čudo prirode: niti jedan čovjek me ne poznaje potpuno.

Cijeli život radim na tome, da sebe što bolje upoznam i razumijem, da prepoznam i razvijem svoje tjelesne, duhovne i duševne snage i mogućnosti.

U svojoj originalnosti se smijem razlikovati od drugih ljudi, također i od svojih roditelja.

I stoga nije potrebno da me moji roditelji uvijek razumiju.

Razlog moga postojanja i moje blagostanje ne ovise o razmišljanju i odlukama mojih roditelja.

Ali tako ni ja ne trebam uvijek razumjeti svoje roditelje – unatoč tome, ja ih poštivam kao svoj izvor života, koji od njih prihvaćam, a njima poklanjam mjesto u svom srcu.

6. Odgovornost naspram velike zajednice u prirodi
Pronaći sebe i svoje mjesto u svijetu

Dragi roditelji, vi ste iza mene, kroz vas sam došla na svijet. Ono što sam od vas dobila smije se dalje prenositi na moj brak, na moju obitelj, na druge ljude i na dobro i blaagoslov velike životne zajednice na Zemlji – s ljudima, životinjama, biljkama, prirodnim elementima ....

Želim naći (ili sam već našla) svoje mjesto u ovoj velikoj životnoj zajednici na Zemlji; i želim razviti svoju originalnost i služiti životu na ovoj Zemlji.

Zatvaram oči, dišem duboko i osjećam svoju povezanost s velikom životnom zajednicom na Zemlji. Rastežem ruke i noge i ustajem.

Manfred hanglberger (www.hanglberger-manfred.de)

Prevela: Paula Marcinko

Veza za dijeljenje: https://hanglberger-manfred.de/kr-leben-annehmen-und-auf-vermisstes-verzichten.htm

Više tekstova na hrvatskom jeziku >>>

HOME