|
Link: https://hanglberger-manfred.de/geschwisterstreit-kroatisch.htm
|
|
Svađa među braćom i sestrama Problem Kada se djeca u nekoj obitelji svađaju, obično se kaže da je to
normalno, jer tako uče izraziti svoje vlastite potrebe i iste pokušati
izboriti, a s druge strane uvidjeti potrebe drugih i pri tome pokušati
doći do kompromisa. I, svađa je nešto, što se treba naučiti,
pri čemu se uče vrijednosti pravde i poštenja. Ali ako svađa među braćom i sestrama
učesta i dođe do uvreda, onda iza toga stoje nesvjesni konflikti,
koje treba otkriti i riješiti. Nerijetko se događa da braća i sestre, koji već odavno ne
žive pod istim krovom, nego su već osnovali svoje vlastite obitelji ili
žive kao samci, međusobno ne razgovaraju. Kod nekih su dotadašnji kontakti bili nabijeni agresijom, predbacivanjem
ili optužbama. A pošto se cijeli konflikt doživljava kao nepravda i besmisao,
dolazi do prekida kontakta. Drugi opet doživljavaju ostavštinu roditelja nepravednom, te ne žele više
imati kontakt sa svojom braćom ili sestrama. Neki su opet toliko okupirani svojom karijerom i preziru manje uspješnu
braću, uvjeravajući sebe da im je kontakt s njima samo nepotrebno
gubljenje vremena, koje im ništa ne donosi. Svrha ove analize Promatrano izvana, ima puno razloga koje pogođeni braća i
sestre navode, zašto nisu u kontaktu. Psihodinamični procesi su većinom nesvjesni. Otkrivajući te razloge i postajući ih svjestan, ne znači
uvijek da će se odnos odmah popraviti, ali ako se zaista otkriju PRAVI
uzroci, lakše je prihvatiti ponašanje jednog od braće ili sestara, lakše
se postaviti i ograničiti, može se odreći svojih vlastitih
agresivnih reakcija i prije svega naći svoj unutarnji mir. Psihodinamični uzroci svađa između braće i sestara
(na kraju slijedi objašnjenje) 5. Ako su se
roditelji rastavili i nisu riješili svoj osnovni problem Psihodinamični uzroci u ovih pet situacija: 1.
Kada je u generaciji roditelja ili
praroditelja umro jedan od partnera i onaj drugi se opet oženio, te su tu
djeca iz oba dva braka Neki bračni par je imao troje djece. Onda umre suprug. Žena se opet
uda I s novim partnerom dobije još dvoje djece. Pošto žena u krugu familije
nikada nije pričala o svom pvom suprugu (da time ne bi povrijedila svog
novog partnera), njeno prvo troje djece osjećaju da se njihov otac
zataškava (prešućuje). Ipak, oni su zatomili svoje razočaranje i
bijes, jer su nakon iznenadne smrti I gubitka svoga oca preživjeli šok I
prepali se da se I majci ne dogodi nešto takvo. Stoga se ne žele majci
suprotstavljati. Kasnije, kada su ta djeca odrasla, počeli su
projicirati svoj bijes i agresiju na svoju braću i sestre. Kroz
potiskivanje osjećaja iz djetinjstva, njima nije jasan razlog niti uzrok
toga bijesa, ali u stvarnosti nalaze dovoljno prilika u kojima se mogu
isprazniti na svojim najbližima. Zašto i djeca iz drugog braka te iste žene mogu razviti agresivno
ponašanje: prvi brak njihove majke bio je brak iz ljubavi. Drugi brak je
već bio brak „iz razuma“, jer je majka tražila potporu u odgoju i brizi
za obitelj. Ako je obitelj živjela od poljoprivrede ili zanata, žena je
morala paziti da njezin novi partner bude i u tom pogledu adekvatna osoba, da
može dalje voditi posao. Prema partneru, za kojega se prvotno udala iz
ljubavi, a koji je u međuvremenu umro, žena i dalje gaji duhovnu
povezanost, o čemu se ne priča da se novi partner ne bi povrijedio
ili razočarao. Ali žena ne zatomljuje samo tihu čežnju, nego i bol I skriveni bijes
zbog svoje sudbine. Ovi osjećaji, koje majka zatomljuje, osjećaju
također i djeca iz njenog drugog braka. Ta djeca opet, ne znajući
otkuda dolaze ti bolni osjećaji, projiciraju ich dalje na svoju
braću i sestre. Neka djeca preuzimaju zatomljene osjećaje drugog muža svoje majke.
Ukoliko su osjećaji te žene prema svom prvom suprugu toliko snažni, njen
drugi suprug ima vrlo malo šanse od svoje supruge biti iskreno voljen. Pošto
on to nakon nekog vremena počinje osjećati, ali o tome ne govori,
zatomljuje svoje razočaranje, koje se ispoljava u ljutnji, bijesu i
emocionalnoj hladnoći u komunikaciji. Djeca i te očeve
osjećaje mogu osjećati, preuzeti na sebe i odreagirati ih na svojim
sestrama i braći. Budući ne mogu znati odakle ti osjećaji
dolaze, isti mogu postati njihovo osnovno duhovno raspoloženje, koje će
cijeli život utjecati na njjihov odnos s braćom i sestrama. Kada ta djeca odrastu I sami dobiju djecu, ista ta djeca mogu preuzeti te
konfuzne osjećaje svojih roditelja i iskaljivati ih na svojoj braći
i sestrama, tako da se te agresije i konfliktne situacije mogu prenijeti na
slijedeće generacije. Duhovna zadaća: 1.
Poštivanje prvog supružnika, koji je
preminuo! Odlučujuću ulogu u tome ima drugi bračni drug. On pokazuje razumijevanje za bolni gubitak svoje supruge. Kroz ljubomoru i rivalstvo škodi i sebi i svome braku; jer su umrli u tom
slučaju uvijek moćniji od živih! Ako to prepozna u poniznosti, dobiva blagoslov preminuloga. (Isto vrijedi i u obrnutom slučaju, gdje je žena prva preminula) 2.
Majka pomaže djeci iz prvog braka njegovati
sjećanje na njihovog oca! Djeca dobivaju fotografiju svog oca u svojoj sobi. U hodniku vise fotografije majke, preminulog supruga (s crnom vrpcom) i
sadašnjeg supruga – jedna pored druge Majka preporučuje djeci da svog oca stalno mole da
ih blagoslovi na njihovom životnom putu, te da ga se s poštivanjem
sjećaju 3.
Mole se djeca iz drugog braka da respektiraju bol svoje
subraće zbog gubitka oca Djeca iz drugog braka mogu aktivno sudjelovati u ritualima sjećanja
na preminuloga oca svoje subraće, posjećujući i njegujući
njegov grob …. Dodatne duhovne zadaće (za odraslu djecu): 1.
Djeca iz drugog braka zanimaju se za biografiju i
sudbinu prerano preminulog oca djece iz prvog braka, te ukazuju razumijevanje
i pažnju za njihov bolz bog gubitka oca 2.
Lijepo sastavljeno obiteljsko stablos s fotografijama
podijeliti svoj djeci 3.
„Oproštajno pismo“ roditeljima (ili praroditeljima, ukoliko je blokiran odnos
prema roditeljima), koje tematizira zatomljene osjećaje 2. Ako je otac ili djed imao izvanbračno dijete, za
koje nije duhovno brinuo, odnosno ako ga je više volio nego svoju djecu u
braku Ako jedan otac prije- ili za vrijeme braka dobije dijete s nekom drugom
ženom, s kojom nema dobar odnos i za koje dijete ne snosi odgovornost i
odbacuje ga – tada jedno od djece u sadašnjoj obitelji preuzima duhovne boli
tog odbačenog djeteta. Time se to dijete osjeća zapostavljeno I
neprihvaćeno od strane roditelja I subrace – dakle jednako kako se to
vanbračno dijete osjeća u odnosu na svog oca. Stoga, u obitelji se
uopće ne treba ni govoriti otvoreno o tome, da otac ima vanbračno
dijete. I kad se radi o nekoj obiteljskoj tajni, jedno od djece OSJEĆA
postojanje tog zapostsvljenog djeteta, bez da razumije otkuda dolaze ti
osjećaji. Obzirom na takve subjektivne osjećaje, to je dijete u
stalnom konfliktu s ostalom subraćom i svi ga smatraju „teško odgojivim
djetetom“. U suprotnom slučaju, kada otac više voli to vanbračno dijete
nego svoju djecu unutar braka, izaziva time sukobe između te svoje
djece. Jer, s jedne strane djeca postaju ljubomorna i još dodatno mogu
preuzeti osjećaje ljubomore I bijesa koji muče njihovu majku – koja
istovremeno pati, jer njezina djeca ne dobivaju od oca dovoljno ljubavi,
koliko je dobiva dijete jedne druge žene. Zbunjujuće i teško postaje tada, kada djeca uopće ništa ne
znaju o tom vanbračnom djetetu, ali osjećaju, među ostalim,
očevu čežnju usmjerenu prema tom djetetu, kao i međusobno
udaljavanje roditelja. A pošto su u jednoj obitelji s dvoje ili više djece, neka djeca više
povezana s ocem, a druga djeca s majkom, ispoljavaju otvoreno taj
tinjajući odnos između roditelja i upadaju u ulogu „zamjenika“ u
tim svađama. 3. Kada je sendvič-dijete (srednje dijete) duhovno
povezano s jednim od omrženih praroditelja (bakom ili djedom) ili nekim
drugim krvnim srodnikom. Ukoliko roditelji imaju konstantni konflikt s jednim djedom, bakom ili
nekim drugim iz obitelji, i ukoliko se ta osoba omalovažava, isključuje
ili se o njoj ne govori – velika je vjerojatnost da se jedno od djece s tom
osobom nesvjesno duhovno poveže. To se manifestira na način, da dijete
od te osobe preuzima osjećaje razočaranja ili agresije i ispoljava
ih unutar obitelji. Čak i ako je ta osoba već umrla, te energije djeluju
dalje. A većinom su srednja djeca (senvič-djeca) ta, koja se
nađu u toj ulozi. I ta djeca, kao takva, obično dolaze u sukob s
roditeljima ili sa subraćom, koja su tatini ili mamini mezimci. Takve
strukture i konflikti mogu potrajati cijeli život, ako se na njima ne radi. 4. Kada roditelji ili jedan roditelj neko od djece tretiraju kao mezimca ili
jedno od djece kao problematično dijete Kada su roditelji ili jedan od roditelja posebno skloni jednom od
djece , onda je razumljivo da ostala djeca postaju ljubomorna i osvećuju
se tom bratu ili sestri i time mu pokazuju da se prema njima nepravedno
postupa. Često su ti simptomi ljubomore vidljivi i u odrasloj dobi. Da
bi se to izbjeglo, vrlo je važno shvatiti psihodinamiku između roditelja
I djece, koju preferiraju: Primjer: Neka se žena zaljubi u nekog muškarca i nada se da će je oženiti.
Ali roditelji ga ne prihvaćaju i odbijaju ga, nakon čega se on
okreće jednoj drugoj ženi. Kad se mlada žena kasnije uda za drugog
muškarca i s njim dobije nekoliko sinova, jedan od njih postaje majčinim
miljenikom, jer ona na njega projicira svoju čežnju za svojom prvom
ljubavi.
Slijedeći primjer: Neka je žena imala vrlo teškog oca, s kojim je kasnije, kad je osnovala
vlastitu obitelj, prekinula kontakt. Budući je kroz nesvjesnu
solidarnost oženila čovjeka s teškim karakterom, projicirala je
čežnju za nježnim ocem na jednog od sinova, nadajući se da će
od njega dobiti ljubav, koju nije dobila od svoga oca.. U isto vrijeme je
svoj bijes prema ocu projicirala na drugog sina, koji je na taj način
postao problematičan. Ti oprečni osjećaji „Čežnja za ljubavlju“ i „Bijes“, koji
pripadaju njenom ocu, projiciraju se dakle na njeno dvoje djece.. Što znači „težak otac“ ili „teška majka“? (3 glavne mustre) Teški roditelj -
Ima premalo kontakta s djetetom (premalo vremena,
emocionalno distanciran, stalno zaposlen, odsutan, odbojan prema djetetu ….)
ili -
Neumjesan odnos prema djetetu (prevelik utjecaj,
ponižavajući ili nasilan odnos, premalo pažnje ….) ili -
Uslijed svoje vlastite slabosti I potrebitosti tjera
dijete u neprimjerenu ulogu „pomagača“, kroz koju dijete žrtvuje svoje
vlastito djetinjstvo i mladost (zbog bolesti, invalidnosti, depresije,
bračnih problema, duhovnih opterećenja iz vlastitog djetinjstva ….) 5. Ako su se roditelji rastavili i nisu riješili svoj
osnovni problem Djeca se obično podijele emocionalno u
odnosu na roditelje. Neki se osjećaju više povezani s ocem, neki opet s
majkom. (iznimke su „sendvič-djeca“ i djeca, koja su zbog
dugoročnog konflikta između roditelja i praroditelja ili nekih
drugih članova familije nesvjesno s njima duhovno povezani) Stoga su djeca često nakon rastave svojih roditelja i dalje
međusobno u konfliktu. Taj konflikt izbija obično kasnije, jer su
djeca u vrijeme rastave u tolikom šoku, da ne žele roditelja s kojim su
ostali živjeti, još dodatno time opterećivati. Ukoliko je netko htio pobjeći iz bračne zajednice, ali mu to
nije uspjelo ili se nije usudio da se rastavi, moguće je da se u sebi
pomirio s tim stanjem. Ali i to može voditi tome, da tatini- ili mamini mezimci preuzmu taj
neodrađeni konflikt i projiciraju ga jedni na druge međusobno. „Duhovna zadaća“: Nekim rastavljenim roditeljima uspije nakon nekog vremena shvatiti
psihodinamiku svoga braka, dakle nesvjesne porive zbog kojih su stupili u
brak, ali i projekcije i opterećenja koja su dovela do razvoda (tj. do
razmimoilaženja) Samim time se mogu nadalje bolje međusobno razumjeti I za djecu
donositi konstruktivne i zajedničke odluke. U tom slučaju je od koristi potražiti neko bračno
savjetovalište ili terapiju; jer se motivi za neko ponašanje ne mogu tek tako
prepoznati To također pomaže i djeci da zadrže međusobni respekt. Dodatno djeci može pomoći i obred „PRIHVAĆANJE ŽIVOTA“: >> Molitva za djecu rastavljenih roditelja (Na
njemačkom jeziku) >> Meditacija egzistencije (Na
njemačkom jeziku) To pomaže djeci da od oca i majke svjesno
preuzmu život I da ih oboje poštivaju kao kanal Božje ljubavi (majke
prirode), kroz koji su došli na ovaj svijet. To ih može zaštititi od
solidariziranja s jednim od roditelja u cilju potcjenjivanja drugog
roditelja, a pri tome i od konflikta sa svojom subraćom, koja su ev.
jače duhovno povezana s tim drugim roditeljem. Prevela: Paula Marcinko |
|
|
|
Link: https://hanglberger-manfred.de/geschwisterstreit-kroatisch.htm Na njemačkom jeziku: https://hanglberger-manfred.de/geschwisterstreit.htm
|
