Link: https://hanglberger-manfred.de/geschwisterstreit-kroatisch.htm

HOME

Svađa među braćom i sestrama

 

Problem

 

Kada se djeca u nekoj obitelji svađaju, obično se kaže da je to normalno, jer tako uče izraziti svoje vlastite potrebe i iste pokušati izboriti, a s druge strane uvidjeti potrebe drugih i pri tome pokušati doći do kompromisa. I, svađa je nešto, što se treba naučiti, pri čemu se uče vrijednosti pravde i poštenja.

Ali ako svađa među braćom i sestrama učesta i dođe do uvreda, onda iza toga stoje nesvjesni konflikti, koje treba otkriti i riješiti.

 

Nerijetko se događa da braća i sestre, koji već odavno ne žive pod istim krovom, nego su već osnovali svoje vlastite obitelji ili žive kao samci, međusobno ne razgovaraju.

Kod nekih su dotadašnji kontakti bili nabijeni agresijom, predbacivanjem ili optužbama. A pošto se cijeli konflikt doživljava kao nepravda i besmisao, dolazi do prekida kontakta.

 

Drugi opet doživljavaju ostavštinu roditelja nepravednom, te ne žele više imati kontakt sa svojom braćom ili sestrama.

 

Neki su opet toliko okupirani svojom karijerom i preziru manje uspješnu braću, uvjeravajući sebe da im je kontakt s njima samo nepotrebno gubljenje vremena, koje im ništa ne donosi.

 

 

Svrha ove analize

 

Promatrano izvana, ima puno razloga koje pogođeni braća i sestre navode, zašto nisu u kontaktu.

Psihodinamični procesi su većinom nesvjesni.

Otkrivajući te razloge i postajući ih svjestan, ne znači uvijek da će se odnos odmah popraviti, ali ako se zaista otkriju PRAVI uzroci, lakše je prihvatiti ponašanje jednog od braće ili sestara, lakše se postaviti i ograničiti, može se odreći svojih vlastitih agresivnih reakcija i prije svega naći svoj unutarnji mir.

 

 

Psihodinamični uzroci svađa između braće i sestara (na kraju slijedi objašnjenje)

1.     Kada je u generaciji roditelja ili praroditelja umro jedan od partnera i onaj drugi se opet oženio, te su tu djeca iz oba dva braka

2.     Ako je otac ili djed imao izvanbračno dijete, za koje nije duhovno brinuo, odnosno ako ga je više volio nego svoju djecu u braku

3.     Kada je sendvič-dijete (srednje dijete) duhovno povezano s jednim od omrženih praroditelja (bakom ili djedom) ili nekim drugim krvnim srodnikom.

4.    Kada roditelji ili jedan roditelj neko od djece tretiraju kao mezimca ili jedno od djece kao problematično dijete

5.    Ako su se roditelji rastavili i nisu riješili svoj osnovni problem

 

 

Psihodinamični uzroci u ovih pet situacija:

 

1.     Kada je u generaciji roditelja ili praroditelja umro jedan od partnera i onaj drugi se opet oženio, te su tu djeca iz oba dva braka

 

 

Neki bračni par je imao troje djece. Onda umre suprug. Žena se opet uda I s novim partnerom dobije još dvoje djece. Pošto žena u krugu familije nikada nije pričala o svom pvom suprugu (da time ne bi povrijedila svog novog partnera), njeno prvo troje djece osjećaju da se njihov otac zataškava (prešućuje). Ipak, oni su zatomili svoje razočaranje i bijes, jer su nakon iznenadne smrti I gubitka svoga oca preživjeli šok I prepali se da se I majci ne dogodi nešto takvo. Stoga se ne žele majci suprotstavljati. Kasnije, kada su ta djeca odrasla, počeli su projicirati svoj bijes i agresiju na svoju braću i sestre. Kroz potiskivanje osjećaja iz djetinjstva, njima nije jasan razlog niti uzrok toga bijesa, ali u stvarnosti nalaze dovoljno prilika u kojima se mogu isprazniti na svojim najbližima.

 

Zašto i djeca iz drugog braka te iste žene mogu razviti agresivno ponašanje: prvi brak njihove majke bio je brak iz ljubavi. Drugi brak je već bio brak „iz razuma“, jer je majka tražila potporu u odgoju i brizi za obitelj. Ako je obitelj živjela od poljoprivrede ili zanata, žena je morala paziti da njezin novi partner bude i u tom pogledu adekvatna osoba, da može dalje voditi posao. Prema partneru, za kojega se prvotno udala iz ljubavi, a koji je u međuvremenu umro, žena i dalje gaji duhovnu povezanost, o čemu se ne priča da se novi partner ne bi povrijedio ili razočarao.

Ali žena ne zatomljuje samo tihu čežnju, nego i bol I skriveni bijes zbog svoje sudbine. Ovi osjećaji, koje majka zatomljuje, osjećaju također i djeca iz njenog drugog braka. Ta djeca opet, ne znajući otkuda dolaze ti bolni osjećaji, projiciraju ich dalje na svoju braću i sestre.

 

Neka djeca preuzimaju zatomljene osjećaje drugog muža svoje majke. Ukoliko su osjećaji te žene prema svom prvom suprugu toliko snažni, njen drugi suprug ima vrlo malo šanse od svoje supruge biti iskreno voljen. Pošto on to nakon nekog vremena počinje osjećati, ali o tome ne govori, zatomljuje svoje razočaranje, koje se ispoljava u ljutnji, bijesu i emocionalnoj hladnoći u komunikaciji. Djeca i te očeve osjećaje mogu osjećati, preuzeti na sebe i odreagirati ih na svojim sestrama i braći. Budući ne mogu znati odakle ti osjećaji dolaze, isti mogu postati njihovo osnovno duhovno raspoloženje, koje će cijeli život utjecati na njjihov odnos s braćom i sestrama.

 

Kada ta djeca odrastu I sami dobiju djecu, ista ta djeca mogu preuzeti te konfuzne osjećaje svojih roditelja i iskaljivati ih na svojoj braći i sestrama, tako da se te agresije i konfliktne situacije mogu prenijeti na slijedeće generacije.

 

 

 

Duhovna zadaća:

1.    Poštivanje prvog supružnika, koji je preminuo!

 

Odlučujuću ulogu u tome ima drugi bračni drug.

On pokazuje razumijevanje za bolni gubitak svoje supruge.
On respektira prioritet svoga prethodnika i moli ga zajedno sa svojom ženom da im blagoslovi taj drugi brak.
Podržava kulturu sjećanja na svog prethodnika u obitelji (njegovanje groba, godišnjica smrti, fotografije …)
Na taj način dobiva priliku da od svoje žene osjeti duboku ljubav i poštivanje od djece iz njenog prvog braka

Kroz ljubomoru i rivalstvo škodi i sebi i svome braku; jer su umrli u tom slučaju uvijek moćniji od živih!

Ako to prepozna u poniznosti, dobiva blagoslov preminuloga.

(Isto vrijedi i u obrnutom slučaju, gdje je žena prva preminula)

2.    Majka pomaže djeci iz prvog braka njegovati sjećanje na njihovog oca!

Djeca dobivaju fotografiju svog oca u svojoj sobi.

U hodniku vise fotografije majke, preminulog supruga (s crnom vrpcom) i sadašnjeg supruga – jedna pored druge

Majka preporučuje djeci da svog oca stalno mole da ih blagoslovi na njihovom životnom putu, te da ga se s poštivanjem sjećaju
Kultura sjećanja se zajednički njeguje (odlazak na grob, godišnjica smrti ….)
Dodatna mogućnost umjesto fotografija: majka može izraditi obiteljsko stablo, na kojem su prikazane najmanje tri generacije njenih predaka, a također i od predaka njenog prvog- i sadašnjeg supruga. To obiteljsko stablo dobiva posebno mjesto u kući / stanu.

3.    Mole se djeca iz drugog braka da respektiraju bol svoje subraće zbog gubitka oca
Na to ich mogu navoditi i majka i otac

Djeca iz drugog braka mogu aktivno sudjelovati u ritualima sjećanja na preminuloga oca svoje subraće, posjećujući i njegujući njegov grob ….

 

 

Dodatne duhovne zadaće (za odraslu djecu):

 

1.    Djeca iz drugog braka zanimaju se za biografiju i sudbinu prerano preminulog oca djece iz prvog braka, te ukazuju razumijevanje i pažnju za njihov bolz bog gubitka oca

2.    Lijepo sastavljeno obiteljsko stablos s fotografijama podijeliti svoj djeci

3.    „Oproštajno pismo“ roditeljima (ili praroditeljima, ukoliko je blokiran odnos prema roditeljima), koje tematizira zatomljene osjećaje

                            

2.    Ako je otac ili djed imao izvanbračno dijete, za koje nije duhovno brinuo, odnosno ako ga je više volio nego svoju djecu u braku

 

 

Ako jedan otac prije- ili za vrijeme braka dobije dijete s nekom drugom ženom, s kojom nema dobar odnos i za koje dijete ne snosi odgovornost i odbacuje ga – tada jedno od djece u sadašnjoj obitelji preuzima duhovne boli tog odbačenog djeteta. Time se to dijete osjeća zapostavljeno I neprihvaćeno od strane roditelja I subrace – dakle jednako kako se to vanbračno dijete osjeća u odnosu na svog oca. Stoga, u obitelji se uopće ne treba ni govoriti otvoreno o tome, da otac ima vanbračno dijete. I kad se radi o nekoj obiteljskoj tajni, jedno od djece OSJEĆA postojanje tog zapostsvljenog djeteta, bez da razumije otkuda dolaze ti osjećaji. Obzirom na takve subjektivne osjećaje, to je dijete u stalnom konfliktu s ostalom subraćom i svi ga smatraju „teško odgojivim djetetom“.

 

U suprotnom slučaju, kada otac više voli to vanbračno dijete nego svoju djecu unutar braka, izaziva time sukobe između te svoje djece. Jer, s jedne strane djeca postaju ljubomorna i još dodatno mogu preuzeti osjećaje ljubomore I bijesa koji muče njihovu majku – koja istovremeno pati, jer njezina djeca ne dobivaju od oca dovoljno ljubavi, koliko je dobiva dijete jedne druge žene.

 

 

Zbunjujuće i teško postaje tada, kada djeca uopće ništa ne znaju o tom vanbračnom djetetu, ali osjećaju, među ostalim, očevu čežnju usmjerenu prema tom djetetu, kao i međusobno udaljavanje roditelja.

 

A pošto su u jednoj obitelji s dvoje ili više djece, neka djeca više povezana s ocem, a druga djeca s majkom, ispoljavaju otvoreno taj tinjajući odnos između roditelja i upadaju u ulogu „zamjenika“ u tim svađama.

 

3.    Kada je sendvič-dijete (srednje dijete) duhovno povezano s jednim od omrženih praroditelja (bakom ili djedom) ili nekim drugim krvnim srodnikom.

 

 

Ukoliko roditelji imaju konstantni konflikt s jednim djedom, bakom ili nekim drugim iz obitelji, i ukoliko se ta osoba omalovažava, isključuje ili se o njoj ne govori – velika je vjerojatnost da se jedno od djece s tom osobom nesvjesno duhovno poveže. To se manifestira na način, da dijete od te osobe preuzima osjećaje razočaranja ili agresije i ispoljava ih unutar obitelji.

 

Čak i ako je ta osoba već umrla, te energije djeluju dalje.  A većinom su srednja djeca (senvič-djeca) ta, koja se nađu u toj ulozi. I ta djeca, kao takva, obično dolaze u sukob s roditeljima ili sa subraćom, koja su tatini ili mamini mezimci. Takve strukture i konflikti mogu potrajati cijeli život, ako se na njima ne radi.

 

4.   Kada roditelji ili jedan roditelj neko od djece tretiraju kao mezimca ili jedno od djece kao problematično dijete

 

 

Kada su roditelji ili jedan od roditelja posebno skloni jednom od  djece , onda je razumljivo da ostala djeca postaju ljubomorna i osvećuju se tom bratu ili sestri i time mu pokazuju da se prema njima nepravedno postupa. Često su ti simptomi ljubomore vidljivi i u odrasloj dobi. Da bi se to izbjeglo, vrlo je važno shvatiti psihodinamiku između roditelja I djece, koju preferiraju:

 

Primjer:

Neka se žena zaljubi u nekog muškarca i nada se da će je oženiti. Ali roditelji ga ne prihvaćaju i odbijaju ga, nakon čega se on okreće jednoj drugoj ženi. Kad se mlada žena kasnije uda za drugog muškarca i s njim dobije nekoliko sinova, jedan od njih postaje majčinim miljenikom, jer ona na njega projicira svoju čežnju za svojom prvom ljubavi.


Kod jedne druge žene se njen ljubljeni više nije vratio iz rata, kod neke opet je poginuo u prometnoj nesreći. Uvijek, kada žena ili muškarac izgube partnera na taj način, velika je vjerojatnost da će se u budućnosti na  jedno od djece projicirati ta čežnja i da će to dijete postati mezimcem.

 

 

Slijedeći primjer:

 

Neka je žena imala vrlo teškog oca, s kojim je kasnije, kad je osnovala vlastitu obitelj, prekinula kontakt. Budući je kroz nesvjesnu solidarnost oženila čovjeka s teškim karakterom, projicirala je čežnju za nježnim ocem na jednog od sinova, nadajući se da će od njega dobiti ljubav, koju nije dobila od svoga oca.. U isto vrijeme je svoj bijes prema ocu projicirala na drugog sina, koji je na taj način postao problematičan.

Ti oprečni osjećaji „Čežnja za ljubavlju“ i „Bijes“, koji pripadaju njenom ocu, projiciraju se dakle na njeno dvoje djece..

 

Što znači „težak otac“ ili „teška majka“? (3 glavne mustre)

Teški roditelj

-       Ima premalo kontakta s djetetom (premalo vremena, emocionalno distanciran, stalno zaposlen, odsutan, odbojan prema djetetu ….) ili

-       Neumjesan odnos prema djetetu (prevelik utjecaj, ponižavajući ili nasilan odnos, premalo pažnje ….) ili

-       Uslijed svoje vlastite slabosti I potrebitosti tjera dijete u neprimjerenu ulogu „pomagača“, kroz koju dijete žrtvuje svoje vlastito djetinjstvo i mladost (zbog bolesti, invalidnosti, depresije, bračnih problema, duhovnih opterećenja iz vlastitog djetinjstva ….)

 

 

5. Ako su se roditelji rastavili i nisu riješili svoj osnovni problem

 

 Djeca se obično podijele emocionalno u odnosu na roditelje. Neki se osjećaju više povezani s ocem, neki opet s majkom. (iznimke su „sendvič-djeca“ i djeca, koja su zbog dugoročnog konflikta između roditelja i praroditelja ili nekih drugih članova familije nesvjesno s njima duhovno povezani)

 

Stoga su djeca često nakon rastave svojih roditelja i dalje međusobno u konfliktu. Taj konflikt izbija obično kasnije, jer su djeca u vrijeme rastave u tolikom šoku, da ne žele roditelja s kojim su ostali živjeti, još dodatno time opterećivati.

 

Ukoliko je netko htio pobjeći iz bračne zajednice, ali mu to nije uspjelo ili se nije usudio da se rastavi, moguće je da se u sebi pomirio s tim stanjem.

Ali i to može voditi tome, da tatini- ili mamini mezimci preuzmu taj neodrađeni konflikt i projiciraju ga jedni na druge međusobno.

 

 

„Duhovna zadaća“:

 

 

Nekim rastavljenim roditeljima uspije nakon nekog vremena shvatiti psihodinamiku svoga braka, dakle nesvjesne porive zbog kojih su stupili u brak, ali i projekcije i opterećenja koja su dovela do razvoda (tj. do razmimoilaženja)

Samim time se mogu nadalje bolje međusobno razumjeti I za djecu donositi konstruktivne i zajedničke odluke.

U tom slučaju je od koristi potražiti neko bračno savjetovalište ili terapiju; jer se motivi za neko ponašanje ne mogu tek tako prepoznati
Također je vrlo važno, da se prilikom raskida pošteno reguliraju financijska i materijalna pitanja.

To također pomaže i djeci da zadrže međusobni respekt.

 

Dodatno djeci može pomoći i obred „PRIHVAĆANJE ŽIVOTA“:

>>  Molitva za djecu rastavljenih roditelja (Na njemačkom jeziku)

>>  Meditacija egzistencije (Na njemačkom jeziku)

 

To pomaže djeci da od oca i majke svjesno preuzmu život I da ih oboje poštivaju kao kanal Božje ljubavi (majke prirode), kroz koji su došli na ovaj svijet. To ih može zaštititi od solidariziranja s jednim od roditelja u cilju potcjenjivanja drugog roditelja, a pri tome i od konflikta sa svojom subraćom, koja su ev. jače duhovno povezana s tim drugim roditeljem.

 

Prevela: Paula Marcinko

 

Link: https://hanglberger-manfred.de/geschwisterstreit-kroatisch.htm

 

Na njemačkom jeziku: https://hanglberger-manfred.de/geschwisterstreit.htm

 

 

Više tekstova na hrvatskom jeziku >>>

HOME